Saditi vrste primjerene prostoru i staništu s kojim raspolažete. Ova teorija u prvi mah zvuči dosta "ekološki" ali kada se malo bolje razmisli, u kontradikciji je sa samom biti hortikulture i vrtlarstva koji uvijek teže za novim i drugačijim biljkama. Kada bi tako razmišljali uzgajali bi u vrtovima samo grab i bukvu, pod uvjetom da imamo dovoljno velik vrt. Ovaj bi nam pristup osim toga značajno smanjio broj vrsta koje su nam na raspolaganju, jer većina otpornih vrsta se dosta agresivno širi, pa bi ih po tome trebalo saditi samo tamo gdje ima jako puno mjesta, ili neki ograničavajući faktor (voda, sjena...). Za manje vrtove izbor gotovo da bi se smanjio na rod Fargesia, koji raste u busenovima i ne širi se, a iznimno je otporan na hladnoću. Mediteransko područje imalo bi u tom slučaju puno veći broj vrsta na raspolaganju, jer je velik broj vrsta porijeklom sa Himalajskih obromaka otporan samo na lagani mraz od minus nekoliko stupnjeva (Drepanostachyum, Himalayacalamus).
Saditi bambus tamo gdje ga se lako može kontrolirati: uz rub područja na kojemu ne može napredovati, na primjer pločnika, ili okružiti nasad kanalom dubine 30-ak centimetara napunjenim krupnim šljunkom, te jednom godišnje prekontrolirati i porezati sve rizome koji su počeli rasti kroz kanal. Ova je metoda posebno pogodan za rod Phyllostachys, jer oni imaju plitko korijenje.
Podzemne barijere: beton, plastika. Najdrastičnije metode, ali najčešće jedine primjenjive. Područje na kojemu raste bambus treba ograditi podzemnom barijerom dubine 60 i više cm. Kada se već kopa, najbolje je da je dubina bar 75 cm. Izraz plastika treba shvatiti doslovno - to treba biti prilično debela plastika (stručnjaci preporučuju bar 1,5 mm), kroz običan najlon bambusovi rizomi prolaze a da ga ni ne primjete, u to sam se sam uvjerio. Krajevi plastične barijere trebaji biti dobro spojeni, zalijepljeni, zašarafljeni, i sa preklopom od barem pola metra. Osim toga barijera se treba lagano širiti prema gore, da sve rizome koji dođu do nje usmjeri u tom smjeru, a ne u dubinu. Barijera treba viriti iz zemlje bar 5-10 cm da rizomi ne bi prešli preko nje. Bar jednom godišnje potrebno je provjeriti ima li "bjegunaca".

Obavestenje: Komentari nisu zvanicni stavovi ovog sajta već subjektivna mišljenja. Sajt Uputstva.rs nije odgovoran za stavove koji su iznešeni u komentarima i oni su vlasništvo njihovih autora.